Nisam se nimalo dvoumio oko odlaska u Švicarsku kada su me naši pozvali da im se pridružim na drugoj manifestaciji koju će svake godine organizirati u znak sjećanja na Safeta Isovića, možda najznačajnijeg tumača naše gradske pjesme sevdalinke. U Čikagu već postoji Klub „Safet Isović“ a u Švicarskoj, u gradu Kur, manifestacija u slavu legendarnog Saje. Nisam se, dakle, ni trenutka dvoumio, iako nisam pouzdano znao ni ko stoji iza organizacije, ni koliko dana će trajati. Tek, sa našim poznatim sazlijom Avdom Lemešom, zaputio sam se u Švicarsku, najprije u taj prelijepi grad Kur. Ako se, poslije strašnog rata, Bošnjaci, naši prognanici igdje, izvan domovne sastaju, onda su to džamije ili mesdžidi, a samo ponegdje, kao u Sydneju, Melburnu, Adalejdu i u Grand Rapidsu u USA, u domovima kulture ili u, uglavnom pretenciozno nazvanim centrima, za kulturu.
Tako je nekako i u Kuru. Ovdje Bošnjaci imaju svoj džemat, svoj centar za vjerske obrede i za društvene aktivnosti. Ne znam koliko džemat u Kuru okuplja članova, ali znam da je nedavno otvoreni Centar postao važano sastajalište mladih. Dolaze na džumu, na probe hora, pa je meni, nesretnom Bošnjaku, došlo milo što se takvim povodima sastaju, a ne na ulici, uz travu i igle. Ove prostorije za vjerske i druge potrebe Bošnjaci su kupili 2008. godine. Aktivista u džematu Bajazit Sijarić rekao mi je da  su naši za ove svrhe prikupili oko 500.000 švicarskih franaka.
Malo kasnije u našim prostorijama, za džematlije Kura, zakucao je i zapjevao naš sazlija Avdo Lemeš:
Ipak, ovamo sam najprije doputovao na manifestaciju SJEĆANJE NA SAFETA ISOVIĆA. Zanimljivo je da tu manifestaciju organizuje Sportsko društvo MLADOST. Predsjednik Društva je Muhamed Mustedanagić iz Otoke kod Bosanske Krupe. Nekada je aktivno igrao fudbal, a danas mu daroviti sin Kenan pohađa fudbalsku akademiju u San Galenu. Mustedanagić mi kaže da MLADOST koju vodi, jeste sportsko društvo, ali on i njegova uprava svojim članovima stalno ukazuju i na najbitnije i na najprepoznatljivije odlike kulture i tradicije zemlje iz koje su došli. A u našim prilikama vrhunac takve prepoznatljivosti jeste naša gradska lirska pjesma sevdalinka i njeni najverodostojniji baštinici. U toj vrsti reproduktivnog djelovanja Safetu Isoviću nije bilo ravnoga, a po svemu sudeći nikada ga neće ni biti. Eto, zato MLADOST iz Kura, evo već treću godinu, organizira manifestaciju SJEĆANJE NA SAFETA ISOVIĆA.
    Bio sam, dakle, na toj manifestaciji, pa sam u jednoj prepunoj dvorani restoranskog tipa, govorewći o našem znamenitom velikanu i rahmetliji Safetu Isoviću, tom prilikom ispričao da sam, kada je već bilo sasvim očigledno da našem velikanu iladža nema, pitao ga, da mu je kojim slučajem bilo suđeno da cijeloga života, pjeva samo jednu uvijek istu pjesmu, koja bi to bila pjesma, odgovorio mi je:
 - To bi bila pjesma Od svega me sačuvala majka.
Ove večeri, u Kuru, u Švicarskoj,  čuli smo i tu pjesmu koju je izvrsno otpjevao Vahid Đuzo.
Svoj odnos prema duhovitom i sjajnom harmonikašu Anti Filipoviću, rahmetli Safet najpotpunije je iskazao kada ga je angažirao za svoj nezaboravni, historijski koncert u ZETRI na kojem je ovaj briljantni harmonikaš svirao prvu harmoniku. I Ante je volio Safeta, a Safet, opet, Antu i kao našeg, uz Edu Krilića, možda najboljeg harmonikaša, ali i kao solidnog pjevača, naročito kada pjeva pjesmu AŠIKUJE ADEM-AGA. Na večeri sjećanja na Safeta Isovića Ante je zapjevao i tu omiljenu Safetovu pjesmu.
Da iver ne ide daleko od klade ove večeri uvjerio nas je i Antin simpatični sin Tommy Filipović koji je izazvao pravo oduševljenje pjevajući Safetovu pjesmu „Rušio sam gnijezda tuđa...“
U Švicarskoj godinama živi Tuzlanka Džida Emina Sulejmanagić gdje gradi dvije uspješne karijere: pjesničku i pjevačku. Članica je Saveza švicarskih pisaca, ali je ove večeri, sjećajući se Mostara u kojem je do rata živjela, oživjela sjećanje i na Mostar i na Šantića, donoseći nam poznatu pjesmu Što te nema.
Krajišnik i solidni tumač sevdalinki Ramiz Brkić, kao veliki poštovalac rahmetli Safeta,  ove večeri doputovao je iz Austrije. Pitao me je:
- Može li me zapasti makar jedan minut da zapjevam u znak poštovanja našeg Safeta?
I zapao ga je samo minut, jer sam mijenjao traku, pratio publiku, vodio program i tkao na desetak razboja. Ramizu Brkiću u mojoj emisiji ima mjesta i za veću minutažu, ali opet je za sve kriva traka. Zapjevao je Šerbinu i Škrbinu pjesmu U baštici ruža vehne.:
Zakucao je i zapjevao i specijalni gost, trenutno naš najbolji sazlija i pjevač uz saz Avdo Lemeš. Kucao je pjesmu Osmana Đikića Đaurko mila,  koju je Safet veoma volio i pjevao neponovljivo.
Sjećanje na rahmetli Safeta Isovića bilo je u znaku nastupa obitelji Filipović. Brat slavnog Ante Filipovića, profesor Jakica Filipović doveo je na ovaj koncert svoje učenike Aldina i Ajdina Amidžić. Za samo mjesec dana Jakica ih je podučio da na svojim harmonikama sasvim korektno sviraju poznati Šehidski rastanak.
Jakica Filipović i njegovi učenici izazvali su pravo oduševljenje brojne publike koja se ove večeri sa sjetom, i na najljepši način, prisjećala našeg velikana, našeg neprolaznog Safeta Saje Isovića.