 Radosna susretanja |
 |
 Draga Mensura
Mudra Mediha rekla mi je jednom prilikom da joj iskustvo govori kako je u životu korisnije s nekim provesti deset minuta u šutnji, negoli s nekim cijeli dan u adile-sadile razgovoru. Sa dragom i u svakom pogledu sposobnom ženom, knjižarkom Mensurom Čeljo, nema razgovora adile-sadile. Ima prijatnog i korisnog eglena o svemu, o knjigama najviše. Kad neko hoće da kaže kako mu tu i tu osobu nije prijatno susreti ponekada kaže: „Kad ga vidim, nemam napretka godinu dana...“ A ja kada vidim, kada susretnem, kada izmijenim koju riječ sa najvedrijom osobom koju uopće poznajem, a to je naša Mensura, onda samo za napredak znam, onda i sâm, svjesno i nesvjesno, prisvojim od nje ponešto od njene pozitivne energije, pa sve kliktim i sve se nešto radujem, a ne znam čemu se radujem, zašto se smijem, dok ne shvatim da se to zapravo smije Mensura i njeni pozitivni tragovi u meni. Ovu našu jedinstvenu knjižarku poznajem odavno, još iz vremena kada je radila u sarajevskoj kultnoj knjižari „Svjetlost“ sa legendarnim knjižarom Stipom Vilićem. Od toga neponovljivoga knjižara naučila je mnogo i prihvatila zlatno pravilo; mušteriji se ne kaže: nemamo, nego; prodato je, ali smo naručili novu količinu.
Tako ona danas kaže u svojoj knjižari. A to znači da je naša Mensura ostvarila svoje davnašnje snove: ima vlastitu knjižaru i antikvarnicu u kojoj: nema – nema, nego ako nema ima: nabavit ćemo.
Knjižari i antikvarnici u sarajevskoj ulici Mula Mustafe Bašeskije 21, dala je vrlo znakovito ime – NUR, kao da je u ime preslikala sebe i sjaj koji iz nje sjaji. U njenoj nevelikoj knjižari šutljivi i nevjerovatni likovi ušutkani su među koricama, a između knjiga, između Sidrana, Sijarića, Dizdara, Remarka i Kiša, zrači ona, zrači i sjaji nur, to sjaji Mensura. Nikada u mome dosadašnjem životu u kojem mi ubrzano izmiče pokvarana sedma decenija, nisam ni vidio ni upoznao osobu koja ne piše, a koja se tako i toliko raduje pojavi svake knjige, kao što se raduje nevjerovatna Mensura. Za nju knjiga nije samo roba, nego događaj. Prvorazredni kulturni događaj. I od nje sam slušao da, zapravo, nema bezvrijednih knjiga. Govorila mi je da je svaka knjiga opravdala svoje pojavljivanje, ukoliko u njoj čitalac pronađe makar jednu činjenicu, makar jedan podatak za kojim je tragao. Tako je doživljavala i pojave, ne samo mojih, nego i knjiga brojnih savremenih bosanskohercegovačkih autora. Pojavu moje knjige DOKTOR ESO o legendarnom sarajevsko-prijedorskom doktoru Esi Sadikoviću, doživjela je, kao uostalom i brojni čitaoci, sa bolnim osjećanjem tuge zbog činjenice da su monstrumi ubili čovjeka koji je ljudima donosio samo radost i mamio samo osmijehe na licu. Dakle, radosna zbog pojave knjige, i tužna zbog njenog bolnog sadržaja, željela je te izmiješane osjećaje podijeliti u svojoj knjižari sa autorom i sa svojom unukom – mjezimicom. Evo toga trenutka.
Ista osjećanja sa autorom i sa brojnim posjetiocima promocije knjige DOKTOR ESO Mensura je dijelila i u Kliničkom univerzitetskom centru Koševo 24. decembra 2009. godine.
Na ovom snimku Mensura se fotografisala sa mojim bliskim prijateljima, među kojima se nalazio i akademik Abdulah Sidran te slavni i, možda, najstariji aktivni bosanskohercegovački akademski slikar Ragib Lubovac.
Na promociji knjige DOKTOR ESO, Mensura je poželjela fotografisati se sa našim najznačajnjim i najvećim savremenim piscem akademikom Abdulahom Sidranom i sa promotorkom knjige, šarmantnom doktoricom Lejlom Mešalić, vrsnom interpretatorkom romskih i albanskih pjesama.
|
|
Biografija | Aktuelno | Arhiva | Putovanja radi povratka | Multimedija | Djela | Vremeplov | Favoriti | Nadrudžba |
Aktuelno
Vehid Gunić was born on 9 February 1941 in Kozarac.
He worked for many years as a journalist, presenter and editor for Radio Television Sarajevo, later Radio Television Bosnia and Herzegovina. He has so far published some twenty books of historical studies, travel writings, interviews, documentary prose, and several books of sevdalinka with commentary. His titles include: ‘Kozarac as it once was’, ‘Notes on the universality of ignoramuses’, ‘Bosnia of my birth, we have gone far away’, ‘The beauty of returning to Bosnia’, ‘Sevdalinka about cities’, ‘Meraklije’, ‘Fear of smoking’, ‘Sarajevo’s screams’, and others. His books have been published in Norway, Switzerland and Australia as well as Bosnia.
Vehid Gunić was for years among the most popular Bosnian journalists. Until the outbreak of the aggression against Bosnia and Herzegovina in 1992, he edited and presented the then Sarajevo Television series ‘Meraklije’, which was one of the most popular programmes in the former common homeland, with among the highest viewer ratings. In the latest programmes in this series, Gunić rescued from oblivion and preserved for posterity numerous Bosnian urban songs, sevdalinka.